Tuesday, February 6, 2024

L!

 Članica sam ana foruma od leta 2018 godine i od tada pa do dana današnjeg, upoznala sam mnogo ljudi odatle. Neki su mi veoma dobri prijatelji, sa nekima sam se okumila, sa nekima pijem kafe, nekima sam porodice upoznala i prolazili smo svašta zajedno, a neki mi baš i nisu posebno simpatični, neki su mi samo dragi i poštujem ih i tako dalje i tako dalje. 

Ovo je priča o osobi koju sam upoznala na tom forumu. 

Ali, pre nje, malo ću da se vratim u prošlost i ispresecam je događajima zbog kojih se ovo L i nalazi gore. 



Monday, February 5, 2024

P!

 Dakle, posle jednog od nekonačnih raskida sa Č, otvorila sam bumble nalog. Ponovo, da. Ubrzo potom i tinder i badoo. 

Krajem jula 2023, ovo se paralelno dešava sa nekim događajima iz prethodne priče (zbog čega imam grižu savesti da noćima spavati ne mogu), jedne večeri kada sam sestričinu poslala na spavanje i ja ostala na terasi da ispušim koju i proverim mreže, mečovala sam se sa njim. Sa P. 

Kako na bumblu žene prve pišu, tako sam posle nekih pola sata ili petnaestak minuta, poslala i ja njemu poruku. Znam da je bila nešto duža i šaljivog karaktera, ali ne mogu se setiti šta sam tačno pisala, čak ni o čemu. Odmah je odgovorio, najpre pohvalio originalnost, a onda su krenula neka uobičajena pitanja i odgovori, da bismo se dopisivali naredna četiri sata i prešli pritom na fejsbuk mesindžer. 

Lepo je izgledao na slikama. 

Visok, rekao je da mu je baš kul što sam ja niska, tj ne smeta mu uopšte, imao je smeđu kosu, lepe krupne zelene oči, bio pet godina stariji od mene, ali je izgledao mlađe od svojih godina, stasit, zgodan. Neka srednja škola, zaposlen, pitao me da li mi smeta što nije završio fakultet, naravno da mi nije smetalo i generalno mi ne smeta, nekada jeste, dvoje dece, dve bivše žene, sa prvom nije imao decu. 

Priča fenomenalna, smejemo se, sati lete. 

I sutradan smo se dopisivali, celog dana, naravno koliko je moguće, čuli se, on mi stalno slao neke šale. Bio je baš zanimljiv, delovao normalno, bio je duhovit i prizeman. Pričali smo i o bivšima i o deci i o nekim našim razmišljanjima, problemima. 

I sledećeg dana isto tako, prijavljujemo šta nam se dešava, gde smo, šaljemo fotke. 

Počeli smo da se dopisujemo u nedelju, ali, pošto je tu bila moja sestričina, nismo se mogli videti pre subote. 

Bilo je tu i seksulanih prizvuka, ništa napadno, suptilno i slatko. Rekao je da ne traži kombinaciju, da baš želi vezu, ali da mu je seks važan u vezi. Mislim, kome nije. 

A u subotu je on morao da ide kod svojih na plac sa svojim klincima, da ostane tamo do nedelje uveče, te smo viđanje pomerili za ponedeljak uveče. 

U subotu sam mu prijavila da imam desetak kg viška. Brinula sam šta će reći kada me bude video uživo. Ipak mi je Č prilično poljuljao samopouzdanje na tom polju. Odgovorio je da je to najmanji problem i da ne brinem oko toga. 

Nije da sam ga poslušala i da sam mu poverovala. Negde sam pre poverovala Č, da se ja nikom ne mogu dopasti. 

P je bio savršenog izgleda. Plašila sam se da ja tu nemam šta da tražim uopšte. 

Ipak, u nedelju predveče mi je rekao da je uspeo da se organizuje i da se vidimo tada, da odemo makar samo u šetnju, a ponedeljak svakako da ostaje. 

Baš brzo sam se spremila, nisam očekivala da će zbog mene da promeni planove, nekako skupila hrabrost i uputila se prema Đermu, gde je bilo mesto sastanka. 

Užasno me drmala trema. Samo mi je prolazilo kroz glavu kako će da pobegne čim me vidi. Možda da počne da mi se smeje, možda da me vređa. 

Koračala sam kao po iglama niz Bulevar, tih stotinak metara. I ugledala ga, onde kod Kiflica. Bio je baš bukvalno isti kao na slikama. Visok jako, zgodan, lepuškast, krupne prelepe zelene oči i u mraku upečatljive. I u ruci je imao ružu za mene. 

Zagrlio me i nasmejao se. Eto nas. 

Ne, nije pobegao, ništa nije loše rekao, čvrsto me je zagrlio i poklonio mi cvet. 

Samo sam pomsilila kako je jako ljubazan, jer je ostao tu.

Nastavili smo priču iz dopisivanja. Sve isto, ista energija. Dopao mi se. Šetali smo i smejali se usput, do Taša pa nazad. Naravno da sam sve vreme razmišljala o tome dopadam li se ja njemu fizički i sto puta shvatala da ne, ali da je dobar pa me nije samo oduvao. 

Na rastanku smo se zagrlili, poljubio me u obraz i rekao da obavezno važi dogovor za sutra. 

Svakako da sam mislila da samo želi da bude čovek i ispuni dogovor, a ne da zaista želi da se vidi sa mnom i sutradan, pa, kako bih ga spasila bede i truda, kada se javio da je i on stigao kući, napisala da se ne mora cimati da se vidimo i sutradan. Odgovorio je da mu nije cim i da će doći po mene kolima, pa ćemo negde gde je lepo, pored reke. Ma daj, još i da se cima i dolazi po mene. Ne, nemoj dolaziti, pa sama ću doći gde treba. 

- A možda mi je zadovoljstvo doći po tebe, jesi o tome razmišljala? 

Nije mi tu baš sve štimalo. Da me oduvao, da se nije javio, da me blokirao odmah pošto smo se rastali, bilo bi normalno, ovako, nešto sa njim nije u redu. Ja sam debela, imam prevelika stopala, ogroman nos, hodam kao patka, sve na meni visi, zašto, aman, želi ponovo da me vidi i da troši svoje vreme, još i da dolazi po mene?! 

Međutim, već ujutru, pošto se redovno javio čim je ustao, pa bez mog odgovora i pošto je stigao na posao, a pre nego je počeo da radi još jednom, pitao je da li bismo mogli da se vidimo nešto ranije tog dana, odmah posle njegovog posla, da ne ide kući nego da odmah dođe po mene. 

Pa da, sada već ima logike, da me otalja. Dobar je, kulturan, zato ćemo se opet videti, ali neće da izgubi dan zbog mene ovakve. Ponovila sam da se ne moramo videti uopšte, a svakako da ne dolazi po mene. Ništa nije odgovorio, ali mi je poslao poruku kada je krenuo sa posla da je za pola sata tamo gore na Bulevaru. 

Kako sam se spremila za pola sata pojma nemam, ali to svakako nije ni bilo bitno, spremanje, jer - u najboljem svom izdanju i dalje sam smešna i odvratna. 

Čekao me u kolima, namirisan i isto onako lep, nasmejan. Poljubila sam ga u obraz i odvezao nas je do Silosa. Usput je bio nervozan. To sam povezala sa onim gore, jer mu oduzimam sate i gorivo. 

Pokajala sam se što sam pošla. 

Doduše, spominjao je kako ga cima bivša žena i da ga je baš iznervirala, ali eto, i bivšu ženu pominje i baš se trudi da mi da do znanja da odustanem. 

Mislim da sam terala kontru na sve što je rekao dok smo sedeli pored reke i razgovarali. A zapravo, bilo je baš romantično i slatko. 

Nismo dugo sedeli, dovezao me do stana. 

Usput mi je govorio o nekim svojim planovima, a malo je ubacio i nas, a malo i neku seksualnu konotaciju, što sam sasvim izignorisala. 

Jer, dosadno mu je, pa se zahebava. 

Ipak, javio se on i posle tog dejta uredno i nastavio da se javlja i sutradan i sledećeg dana, samo više nije spominjao viđanje, što je bilo sasvim logično u mojoj glavi, jelte. Nelogično je bilo samo to što se uopšte javlja. 

Postavljao je neke storije koji bi mogli da budu aluzija na to da mu se ja dopadam, čak su neki bili i više nego očigledni, ali meni ništa nije bilo jasno. 

Drugarica me je posavetovala da ja njemu otvoreno kažem da mi se dopada. I to sam i uradila. 

Noću, namerno, da ne vidi odmah, nego ujutro, kada ja budem spavala još. 

Tako je i bilo. I poslao mi je neku poruku da je sjeban zbog bivše i razvoda koji je u toku, da samo ne želi da me povredi, jer je sada u ranjivom periodu, a da želi da se čujemo, viđamo i družimo. Fin način za odjeb. Ništa, ostavila sam ga bez odgovora. A šta da mu napišem uopšte, izvini što sam ružna i debela? 

Međutim, on je pozvao tokom dana i rekao nešto što je, kada se uključi i glas, a ne samo moja interpretacija napisanog, imalo malo drugačije značenje, a to je da zaista želi da nastavimo sa dejtovanjem nas dvoje i opet mi ništa nije bilo jasno. 

Par dana kasnije me je i pozvao ponovo da se vidimo. 

Naravno da sam pristala. On je meni, u stvari, bio sasvim okej. Sačekao me ispred teretane i pešačili smo do mog stana. Usput smo više puta stajali, pričali, gledali se u oči, baš je bio ok prema meni, u par navrata je bilo očiglednog muvanja sa njegove strane. Samo sam ja bila kao ukočena sva i jedino o čemu sam razmišljala, pored njega onako visokog u patikama svojim, šta ovaj čovek traži sa mnom. 

I ništa, na rastanku opet zagrljaj i obraz kissevi. On te iste večeri opet postavljao storije o pogledima, oči govore i slično, a ja sam, na osnovu njegovih slika, shvatila da se on pre mene video sa nekom njegovom drugaricom i da se sve to odnosi na nju i njega. 

I iste te noći iskopala ko mu je prva bivša žena, videla da joj lajkuje postove od pre par dana i konačno donela odluku da ja tu nemam šta da tražim. 

Još se on javljao, ja sam odgovarala vrlo šturo do nikako, i onda je i on prestao da piše. 

Prijatelji smo na fb, i dalje lajkuje svaku moju objavu i ja njegovu. 

Ali, da, sto posto je i dalje zaljubljen u svoju prvu bivšu ženu, koja, u odnosu na mene izgleda kao avion, i to je van mog dometa. 

Ja sam ružna i debela i on je sve vreme bio samo ljubazan, jer je jako dobar čovek. 

U realnosti, baš mi se dopao, verovatno i ja njemu. 

U realnosti, njegova prva bivša žena ima odavno novog muža i sa njim decu, srećno je udata i samo su ostali dobri prijatelji. 

U realnosti, drag mi je i dalje, ali, ne dovoljno da mu sada pošaljem poruku da se opet vidimo. 

U realnosti, bila je to samo mala zanesenost i mi i nismo imali nekih šansi, ali ne zato što je on visok, zgodan i lep, a ja mala, debela i ružna. 



Č!

 Č je u Kanadi imao sina i bivšu ženu. Nedeljom je odlazio kod njih na ručak, išli su zajedno u nabavke. Malo sam bila ljubomorna na tu njegovu ženu. 

A sa mnom je razgovarao, posle svog posla. Po sedam sati dnevno, razgovori bez kraja. Pričali smo o svemu i svačemu. Ja o sebi, on o sebi, o ljudima oko nas, naravno da ne o V. 

On je dolazio iz ugledne porodice, visoko obrazovani mama i tata, tata profa na faksu, plaćali mu za svaki položeni ispit, završio faks na kom je tata mu predavao, putovali su, onako, jedna idilica. Ipak, tata ga je tukao kao malog, i to strašno, i to okrutno, i ostale su izvesne posledice, kao to da nije baš umeo da izgradi lep odnos sa sinom. 

Ja ću namerno preskočiti deo u vezi njegovog sina, iz poštovanja prema tom momku.  

Pomogao mi je da napravim CV kako valja, pred svaki razgovor za posao ostajao sa mnom da me bodri. Zavolela sam ga, tako, na daljinu. 

Brinuo je za mene. Imam li šta da jedem, da li da mi pošalje kintu, ali me i kritikovao, jer nisam baš odgovorna za njegove standarde. Dobronamerno, dabome. 

Govorio mi je da me voli. Verovala sam mu, tako se ponašao. Ono, jest, ume zima tamo biti dosadna, naročito kada živiš sam tako, pa ti znači razgovarati sa nekim, ali značilo je i meni. 

Par puta mi se desilo da mu se nisam javila celog dana na telefon. Zbog punjača, da. Naravno da zbog punjača. Onda bi poludeo, izljubomorisao, pa bismo nastavili dalje. 

Više puta smo se tako na daljinu svađali, oko čega, ne sećam se. 

Ja sam malo ljubomorisala oko njegove bivše žene, on oko Vlaje, ali i svega ostalog. 

Veselio se sa mnom kada sam dobila posao. Kupio mi kompjuter kada se pokvario onaj od drugarice. Pozajmio kintu za Uskrs, vratila sam čim sam primila prvu platu, naravno. 

Znam da smo raskidali jednom, tada sam već počela da radim, znači mogao bi biti mart ili april 2023, kada se on izvinjavao i govorio kako će se promeniti, krenuti kod psihoterapeuta, samo da me ne izgubi. Oko čega smo se konkretno posvađali pa sam ja popizdela toliko da raskinem tada, ne znam, ne sećam se. 

Glavna zamerka koju je Č imao kada sam ja u pitanju, ticala se mog fizičkog izgleda, konkretnije, smetao mu je vrlo moj višak kilograma. Neko njegovo očekivanje je bilo da ću biti topić kada se opet vrati za Srbiju. A vraćao se krajem maja, malo pre svog rođendana. A ja nije da sam baš nešto se pretrgla u mršavljenju. 

Krenula sam u teretanu početkom maja, kada sam primila prvu platu, da, ali nije da sam baš mogla da skinem 20kg za 20 dana. Malo nerealno. Valjda sam do tada trebala skinuti makar 15kg, ali ja nisam. Poslednje što mi je bilo na pameti bilo je da budem na nekom režimu. Mislim, nisam radila, oklen kinta za nutricionistu i zdravu hranu?! 

Nisam Geštalt uspela nastaviti, jer - kinta. Samo sam stajala u mestu i pričala sa njim, od toga se nešto baš i ne zateže zadnjica. 

Ali jesam, odmah u maju sam krenula na personalne treninge i bilo je super. 

Kao ozeblo sunce sam očekivala taj njegov dolazak. Radovala mu se kao malo dete. Jesam ga zavolela. 

Bilo mi je mnogo bolje psihički, bila sam raspoloženija, vedrija, daleko veće volje za životom, i zbog njega. 

Smišljala sam šta da mu spremim za rođendan. U međuvremenu sam upoznala njegovog sina, sestru, kuma, bila sa njegovom majkom prijatelj na fb, malo kuckale. Ludilo sveopšte, planovi za letovanje, naravno, svako da plati svoj deo. 

Ne znam, možda sam malo, iskreno onako, očekivala neku bajku. Nešto kao da mi kaže da se preselim u neki od njegovih stanova, pošto ih je imao dosta po Beogradu, kako ne bih plaćala kiriju, ili eto da mi pokloni taj lap top, da ne moram da mu vraćam lovu, ne zbog love, nego zbog gesta, ili da me povede sa sobom kada bude obilazio hrvatsko primorje, to ga ništa ne bi koštalo, ne znam, neku pažnju osim beskonačne priče, duge koliko i zima. 

Da li je to interes, ne znam. Nisam nikada ni sa kim bila iz interesa. To bi sve nekada Vlaja učinio za mene, i ja za njega. Valjda sam se navikla da su neke stvari normalne kada stvarno voliš nekog. Eto, ja bih to sigurno učinila za njega. A opet, da li bih pristala i kada bi hteo? Za Vlaju nekada nije bilo pitanja nikakvih i kada je on u pitanju. Ovde, hm, kolika je cena toga? 

Svakako, ja sam se veoma radovala njegovom dolasku. 

Mislim da je bio 24.05.2023. Nisam sigurna sto posto. 

Već je bio stigao u Beograd kada sam ja izašla iz teretane, uplatila sam mu kredit za telefon, da može da zove taksi. Bukvalno sam otrčala do stana, istuširala se, presvukla i krenula na NB, da se vidim sa njim. 

Našli smo se ispred njegove zgrade. Isti on, kakav je odleteo, a raširio mi ruke i usne u osmeh široki. 

Zagrljaj. Dugo smo se ljubili tu na klupici, pričali, reče mi usput da nisam uopšte smršala, a nije da nisam, skinula sam bila 4kg. Valjda nije primetio u mraku. Nema veze. Bilo nam je super, otpratio me na noćni bus i ja sam stigla kući. 

I sledećeg mu dana spremala rođendan. Uzela recept njegove omiljene torte od njegove mame, kupila nove čaše, on je malo fensi i neće da pije iz mojih običnih i moje obično vino koje ja pijem, pa sam kupila i fensi skupo vino, i Cezar salate sam naručila, jer on brine o zdravlju, mislim da sam našla najskuplji Cezar u Beogradu. Mislim, voli to da jede, da je rekao biftek naručila bih, da je rekao jaja od noja, našla bih. I predjelo sam spremila. Neke šarene zdrave kuglice od povrća i sira, kozijeg, koze što pasle organsku travu, organske koze. 

Posle je došao i Cezar baš i nije bio po volji, vino nije uopšte, a tortu mnogo bolje pravi njegova bivša žena. Čaše je pohvalio, dopale su mu se. 

Kupila sam mu pidžamu za rođendan, i ona mu se dopala. 

A on je meni dao unapred, četiri meseca unapred, poklon za moj rođendan, kremu za oči, i još neseser pun uzoraka kozmetike koju je kupio sebi. I jedan karmin, da mu budem lepa, i maskaru malu, veliku je uzeo bivšoj ženi. 

Onda smo za njegov rođendan uveče i tokom skoro cele noći imali onako strava seks. To je bilo uf, zamerki bez. Mislim da su me komšije zagledale dobrano. A i njega. Totalno smo bili sinhronizovani i ja znam da bih  i ja sada, da sam neko ko ovo čita, želela neke sočne detalje, al jok. 

Neće da može. 

Bilo je fenomenalno, samo toliko. 

I posle ništa, sutradan je otišao, žurio na bus, preskakao ogradicu pa se povredio. Hebiga. 

Viđali smo se mi tako, svakog drugog ili trećeg dana, kada je on bio u Beogradu. Ali, uglavnom nije bio. 

Trebalo je da obiđe, a i obišao je, Makedoniju, da skokne do Grčke nekoliko puta, do Hrvatske. Da, letovanje sa mnom je otkazao, kako bi išao sa mamom. Tj moje je ime zamenjeno njenim. Stara žena, greota stvarno da ide samo u Hrvatsku na more sa drugaricom, kada ima sina da je odvede i malo dole do grčkih ostrva. Ja sam ih lepo blagoslovila, mnogo mi se zahvalila. 

Jednom smo išli zajedno na doručak, pa do Dehatlona na Novom, pa on sa mnom kod nutricioniste, pa ja kod njega u stan. Naravno, seks gde god da se zateknemo, nebitno mesto. Onako, public, nema veze može sve. Stvarno je to šljakalo. 

Ja sam svoje dane provodila sa detetom, na poslu, u teretani. Pridržavala se jelovnika i lepo smršala, desetak kilogarama, sa onih početnih pet bez jelovnika, bilo je to već 15 i bome se videla razlika. Na moju visinu svakako. 

Jednom ili dvaput mi on spremao klopu, kod njega, baš lepe i ukusne salate su bile i vitas hleb i čorbe iz maksija. Super su bile i one i ono posle. 

Jednog dana, nedelja je bila, juli mesec 2023, pošto je Č prespavao kod mene, rešismo da pešaka odemo do njega. 

Kroz Bulevar pa do Taša prvo. 

Usput je posmatrao ljude, čudio se ako primeti nekog da je niži od njega, muškarca, naravno. Inače, nije bio mnogo nizak, oko 172cm, 173, ali eto, nije ga baš radovalo što ipak spada u niže muškarce. Mene to nije preterano doticalo. On bi me zagrlio ili držao za ruku, to je bilo lepo. Ili bismo samo hodali jedno pored drugog, i to je bilo okej. Još davno sam držala Vlaju za ruku gde god da smo, odvikla sam se od toga sasvim. 

Na Tašu je bilo dosta klinaca, u parkiću, a i roditelja. I on mi reče da proberem nekog tatu, od klinaca naravno, i da mu priđem i da ga muvam. Jer, a to je i ranije govorio, njemu smeta što ja imam malo dete i nismo mi jedno za drugo zbog toga, ja treba da nađem nekog razvedenog tatu. To bi sasvim bilo na mestu da nismo bili u vezi i da nije bukvalno počeo da zahteva od mene da tu priđem nekom, valjda se odmah bacim u akciju. Toliko mi je bilo neprijatno da sam zaplakala, a on se smejao. Plakala sam sve do Starbaksa, on se sve vreme kikotao. Tu smo svratili na kafu. Naravno da mi je zamerio što pijem latte, nikada neću smršati. Valjda nikada neću naći tog tatu i njega ostaviti na miru. Koji bi mi mogao biti tata. 

Negde na mostu je počeo da nabraja šta sve ima od pokretne i nepokretne imovine, do tančina. I u akcijama i u bankama i u kešu i u nekretninama i drnde mrnde, nasledsva ova nasledstva ona, kud se moja baba nije rodila u Zemunu no u Pičkojevcu, da i ja imam nešto sem njiva 30 evra ar. 

Bogat čovek, nema šta, ja golja goljavi goljavko naspram njega. Šta ću, ćutim. Kaže, sve će da ostavi bivšoj ženi, jer sinu ne veruje. Nek ostavi kome hoće, jebe se meni za njegove pare, što mi uopšte to govori. Baš sam se bila smorila. 

Ništa, došli smo do Fontane na Novom, i ja na bus. Nije se pretrgao da me tako umornu pozove kod sebe. Nešto promrmljao da bih mogla i nazad pešaka, debela. 

Kada sam ušla u stan, samo sam se srušila na krevet. Nije mu valjao taj moj iznajmljeni stan, ovaj u kome sam i sada. Iz kojeg pišem upravo. Kauč na kojem sada sedim mu je bio suviše tvrd, krevet u spavaćoj previše mekan, kupatilo grozno (nije grozno uopšte), generalno je smatrao da živim u stanu u kojem on ne bi ni životinje čuvao. 

I ništa, krenule mi suze same, jer sam tako, krhkih emocija i ega, isplakala se za sve njegove pare i sve kilometre do stana i one prepešačene, i za sve slobodne i zauzete tate na Tašu. 

Pa hebem li ti sve po spisku snobovskom, sam ja niža rasa da se iživljavaš?! Su mene moji hranili i školovali sa svaka budala kojoj je porodica ostavila nešto može da se ruga?! E, pa, neće da može! 

Nisam mu odgovarala na poruke do kraja dana, sutradan ga nazvala i rakinula. Naravno da se naljutio. 

Bolelo me uvo. 

I sledećeg dana me bolelo uvo. Posle nedelju dana, malo mi je nedostajao. Tada je i nazvao, da se vidimo. 

Nisam imala neka preča posla, a kako sam želela da mi se izvini, otišla sam. Pravila se da sam hladna. Možda se i nisam pravila. 

Otišli na kafu na Kališ, ispred nas se neki par ljubio. On pokušao tu da se nešto vadi, ali nije se ni potrudio. Više me vaćario, do neprijatnosti pred svim onim ljudima. Posle sam platila, pa smo krenuli dalje. Pa me poljubio tu odmah ispred kafića, da su mi kolena klecala i rekoh, daj još koji dobar seks, nek ide život. Pa ništa, na Obilićev na večeru, platila to pa se malo slikali, pa otišli kod njega i tako. Do jutra! Onda na bus nazad, da radim. 

Da zaradim kintu za sva ta njemu ugodna mesta po gradu gde me je vodio. Nisu bila jeftina, a samo se nije htelo platiti, neko je morao, jelte! 

On je večno imao samo 2000 dinara u novčaniku, poslednje, i nije želeo da načinje evre, dolare, pare od kirija, bankovne račune. I tako dalje, ne daj Bože! 

Onda je otišao na neko putovanje pa sam taman i ja fino odmorila, i buđelar i sebe. I neke delove sebe. 

U međuvremenu mi je došla sestričina da bude malo sa mnom, a A je otišao na selo kod mojih. Mislim, nije sam, Vlaja ga je odvezao. 

I kada je još bila tu sestričina, on se vratio, pa smo se svi zajedno videli. 

I komentarisao je usput kako smo slične, obe hodamo kao patke i obe smo debele. Ja sam već bila smršala 19kg i prilično se zategla bila u teretani, ali eto, debele patke. 

I šta još, niske jaaaaaako, hahaha, velikih noseva, hahaha, hobitskih stopala, hahaha, baš nam je to tako porodično, hahaha. 

U jednom trenutku se klinka okrenula i pitala me, on je lepo čuo, i rekla je da čuje: "Zašto ovo trpiš?" 

I ja nisam imala odgovor. Zašto, stvarno? Zbog dobrog seksa?! 

Dobro ga i plaćam, bogami! 

I onda sam te noći opet raskinula sa njim. I opet se ljutio. 

I odmah sam napravila nalog na bumble. Znam da ima i on, nek me vidi pička, znam da će otići tamo. 

Naravno da me video, već sutradan mi je spočitavao da me sram bude što sam kao poslednja kurvica tamo. Koga briga! Ajd, oladi! 

I ništa, posle nekih nedelju dana, ma manje, opet on mene pozove. I kao, ajde, samo ćemo seks. Ajde, dobro, samo seks, komb da budemo! Odem kod njega, sve po redu. Suradan nastavimo, do uveče, Bože sačuvaj, stvarno, kada se setim! Uveče na Kej, pa se malo ljubimo na Keju, i tap, koja komb, pa kaže da me voli. 

U tri lepe! 

Ostanem kod njega da spavam, sutradan u DM u kupovinu ide, ajd i ja sa njim. Puni on onu korpu, puni, uzela ja wasa pločice sebi, stavim tu kod njega u korpu, kontam da ne idem sada da uzimam za sebe. On napunio skroz svojim stvarima. Dolazimo na kasu, kaže izvadi tvoje. Izvadim ja. Moj račun 370 din, njegov oko 4 000 dinara, al eto, mnogo mu bilo da plati i moje jebene pločice. Neka, super, okej! 

Onda je otišao na par dana do Hrvatske, sam, naravno da me nije pitao da idem sa njim. Ali, rekao mi je da ima novo putovanje, sa kumom, za Španiju, to ubacio, jer mu bilo glupo da nigde ne ode sa kumom, i pitao da li bih mogla kada budem išla krajem septembra za Portugal, da povedem i njega i da li bih mogla da sredim da mu bude sve besplatno. 

Naravno, srećo, ma samo reci! Pa ja ću da ti platim Lisbon, nego šta! 

Jebi se, govedo! 

Tom njegovom kumu, kao dobar čovek, sam obećala da ćemo svi zajedno na večeru jednom. I želela sam da ga ispoštujem, zaista. 

Dan ranije, Č je došao kod mene, i posle zna se već čega, sedeli smo onako kao od majke na kauču i on mi je mazio noge. 

- Ti, ti si dvojka, od jedan do deset, realno. - niko ga nije pitao ništa. - A kad se baaaaš središ, i da smršaš još nekih 30kg (bila bih pokojna, relano), onda bi mogla možda da budeš četvorka. A moja bivša žena je deset godina starija od tebe i dobra je osmica. 

- Pa što nisi sa njom nego sa mnom? 

- Ona je glupa. Ti si pametna. Samo, glupa si za život, finansije i pisanje, tu se tripuješ da ti dobro ide, a ono tvoje smeće niko normalan neće da čita. I jer mi te je žao. 

- Žao? Tebi mene žao? 

- Pa da, realno, 95 posto ljudi na planeti bi reklo da si ti ružna, si primetila kako te ljudi gledaju, pa se smeju? Niko ne bi hteo da bude sa tobom... Jbg, ja znam da mi je iskrenost mana, ali eto, iskreno....

- A el bi sada lepo mogao da odeš, molim te, zaboravila sam da treba da odradim nešto za posao..

- Pa nemoj da se ljutiš, samo sam iskren. Ti treba i grudi da podigneš, nos da operišeš, vidi kakva su ti stopala, kao u Hobita, nije normalno da neko ko je visok 159cm, nosi obuću broj 37! Prosto nije realno! Moja bivša žena nosi 36, a 167cm je visoka....

Došlo mi da ga podignem, realno bih mogla, iako smo tada bili iste težine, istih 60 kg i ja sa mojih 159cm i on sa svojih 172, možda on koje kg više, al ja sam trenirala i dupetom uveliko podizala i duplo više od toga, i da ga izbacim kroz terasu napolje. Ali, nisam. Nasmešila sam se, rešena da mu se posle večere sa njegovim kumom više nikada ne javim, i da ovo izdržim bez da mu pričinim zadovoljjstvo da vidi da me je dotakao i uvredio. 

- Hoćeš limunadu, ljubavi, da piješ dok ja završim ovo za posao? 

- Bez šećera, nemoj kao sebi, znam da kradomice sipaš po dve kašike šećera. 

Užas. Samo mirno. Mirno, sa osmehom, nećeš ga likovati, vala. 

Dok sam se pravila da radim, pričao mi je priču o svom najboljem drugu u Kanadi. Kaže, najbolji čovek kojeg poznaje. Taj najbolji čovek koji čeka kanonizovanje otprilike, je sreo, jednog lepog i sunčanog dana, jednu lepu i vrednu ženu, samohranu majku troje dece, obrazovanu i kulturnu. I stupio sa njom u vezu, ali joj rekao da će je ostaviti, ako za tri meseca ne smrša 20kg, koliko je smatrao da ima viška. Naravno, jer je dobar čovek. On misli da je imala bar 40kg viška. I on se mučenik zaljubio, a ona, nezahvalnica i bezobraznica jedna, skinula samo 8 kg za tri meseca i on je morao da je ostavi. Zamisli kako mu je bilo teško što ga je tako izneverila. 

Mrmljam sebi u bradu nešto i suze same kreću, jebiga. Primetio je. Smeje se. Hahahah. pa što sada plačeš. Jao, iznervirali te nešto ti sa posla. Hahahha. Ma vidi kolika si, sve ćeš ti njih da razbiješ. 

I tako, ja sam plakala, on se smejao, onda smo gledali nekoliko epizoda serije i on je otišao. 

Za par dana je bila večera ta, u Reci. Skockala sam se, otišla tamo kod njega na Novi, da nas pokupi njegov kum. Posle na večeri mi ispala kašika slučajno, tj njegovu sam oborila, pa kada je konobarica pitala kome da donese novu, on reče: "Meni, ali ona je oborila, ne ja!" i bilo mi je samo smešno. 

Naravno da sam ja platila večeru za sve. I još je Č u šali, ali u šali, napomenuo svom kumu kako mu dođem 20evra, jer komp nije koštao 800, nego 820e. Ništa, ajde jedi za dvaes evrića. Naravno da jeste. Dodatno, preko onog osnovnog računa. 

Idem do wc- a onde i msilim se, sada ću i jednom i drugom da naplatim ovu večeru. Nego, konzerve, ne bi oni u kumovsku trojku. Č htede da me isprati na bus, nećeš ga vala. Idem kod tebe. Pa znaš.... Znam, znam! Bukvalno ga zgrabila sa vrata i dok nije počeo da se trese, koliko je trajalo pojma nemam. 

Znam da sam negde ujutro uzela taksi i došla kući. 

I totalno odlučila da je to kraj. Sile nema da je drugačije. 

Nije zaslužio ni da mu kažem da je kraj. Samo će da me nema više za njega, upokojila sam se u miru Božijem bez njegova prisustva. 

Tako da mu se ni tog ni sledećeg dana uopšte nisam javljala. 

Naravno, ništa ne može jednostavno. Kod mene mu je bila pidžama, neki duks, kreme za lice, četkica za zube neka neko ludilo, jedne patike i još neke gluposti. 

Dan posle toga smo Vlaja i ja iskoristili da budemo sa A. I baš smo se nauživali, ja se ovom naravno nisam javljala, i kada smo uveče došli do zgrade, Č je čekao ispred. 

Eto, zabrinuo se. Doneo A neku igračku. Nije želeo da razgovara sa mnom niti da svrati, samo da vidi da li sam živa i da da to detetu. 

Ujutro sam mu se javila. Apsolutno me nije zanimalo da mu odgovaram na pitanja i pravdam se. 

Samo sam rekla da dođe da mu dam sve to. Došao je, videli smo se u kafiću, insistirao da ne nosi kreme, četkicu, pidžamu. 

Tako, pričali smo. Rekao mi da me nikada nije voleo. Nikada mu se nisam ni sviđala. Eto, tako, bio je sa mnom, da ima nekog ovde kada je. 

Tako. 

Nije me nikada voleo, kaže. 

Ništa ja tu njemu nisam rekla. Otišla da platim račun. Pitao je - zašto ti? Rekla sam - neko mora, kao i uvek! Rekao je - sram te bilo, to mi je hvala za sve što sam ti pomogao! Rekla sam - da, jebiga, 95 posto ljudi na planeti misli da sam kučka! 

- I jesi! 

- Važi! 


I svako svojim putem. I nije mi ni trena jednog nedostajao, ni jedne suze ni patnje, ma ništa, bre, proslavila raskid. 


Posle zvao da vidi kako sam i da se vidimo pre nego ode. Nisam se javljala pa se javila. Mama mi imala moždani, morala sam da budem sa njom! Sirota moja majka, šta je sve preživela, i moždane  i srčane i saobraćajne i i dalje živa. Možda bi stvarno šlogirala kada bi znala koliko smo puta zloupotrebili njeno jadno telo, trgovali joj organima i sahranjivali je klinički. 

Tada mi rekao i da ima novu devojku, da je želeo to da mi kaže, da je mnooogo lepša od mene, naravno, neuporedivo zgodnija, pametnija, ali ja se bolje jebem. 

Da. Odvratno. 

I posle me zvali i on i njegova majka i pisali sto puta, i on mi slao skrinšotove kako ga moja drugarica oduvala pošto je i njoj pisao da pita kako sam. 

To sada skoro, u januaru. I baš danas mi pisao, danas je šesti februar 2024. Nek piše, njegovo da piše, moje da ne čitam, ali bez zadovoljstva blokiranja. Ne, ne značiš mi toliko da te blokiram. Znaš kada sam online, znaš da sam živa, ali eto ti za mene nisi više živ, prepariran si u jednom chatu na whatsappu. 

Zaboravila sam da napišem to za drugaricu. To je tek posebna predstava bila. On se stalno raspitivao za nju, dopala mu se na slikama i negde se tripovao nešto, ko zna. Uglavnom, jedva čekao da stigne iz USA i kada je stigla bog zna kakve poruke dobrodošlice joj slao, pritom je u životu video nije, ali su još na početku naše veze imali neku komunikaciju, ne sećam se zašto. Pa je pozvao na piće pa na kafu, pa ona meni sve to lepo fotkala pa mi poslala pa sam svakako znala sa kim imam posla. 

I tako. 

Nisam joj rekla da znam da ga je oduvala. 

Duša moja najlepša. 

Šta će meni momci dok imam ovakve prijatelje?! A, imam ih! 

E, da. Kreme sam bacila, super naučna fantastika fensi četkicom par puta oribala ivice tuš kabine i jednom patike, uf što kida kako čisti, i eno je čeka leto da još koji put izbeli mi starke. 

A pidžamu nosim ja. 


L!

 Članica sam ana foruma od leta 2018 godine i od tada pa do dana današnjeg, upoznala sam mnogo ljudi odatle. Neki su mi veoma dobri prijatel...